POSJETITE GLAS ISTINE

Ovdje je definitivno sistem zatajio…

U nastavku govorimo o situaciji koja je potresla Bosansko Hercegovačko duštvo prethodnih dana.
Naš je gost Nermin Pećanac, stručnjak za bezbednost i nekadašnji ministar unutrašnjih poslova kantona Sarajevo.
Hvala, lijepo što ste s nama, gospodine Pećanac.
Vidjeli smo ovu situaciju, vidjeli smo i reakciju tužilaštva i u Sarajevo malo prije.
Dakle, policajci, drugi ljudi, istraživaci, profesori koji su optuženi za zlostavljanje i za iskoristavanje maloljetnih lica.
Sad prije nego što govorimo o odgovornosti, čini se da se u posljednje vrijeme sve više govori da je ovo tek početak.
Kako vam se čini?
Prvo, hvala na pozivu, pozdrav i vašim gledaocima.
Svi se mi pitamo nekako, neko glasno, neko tiho, neko u sebi da li je ovo vrh ledenog brijega ili da li još nešto će biti.
Da li ovoga još ima ili ovo su stvarno sporadični slučajevi.
Danas je tužiteljica s pravom rekla da ovo nije isto kao u Tuzli s jedne strane jer tamo već imamo udruživanje za vršenje krivičnih dijela dok ovde imamo pojedinačan slučaj. Međutim, ovde i u Tuzli su dvije stvari iste. Imate žrtvu – to je maloljetnica i imate počinioca a to je policijski službenik.
Kad s te strane gledamo, onda ne možemo razvojiti baš previše ova dva slučaja, iako će oni biti razvojeni na sudu to nije problem. Mislim da će tužilaštvo ovo okvalifikovati, vidjeti koje je biće krivičnih dijela što se tiče i Sarajevskog slučaja, što se tiče i Tuzlanskog slučaja.
Mislim da je tu organizovanje, ima više krivičnih dijela, trgovina ljudima, trgovina hajde da kažemo, robinjama, seksualnim robinjama, maloljetnicima, tako bi strance rekli. I ono u početku što ste pitali, otprilike, pročito sam negdje izjavu iz jedne nevladne organizacije prije godinu, dvije dana kad se pričalo nekako tiho o ovim stvarima da mi imamo sada jednu ćuteću, tihu, prikrivenu epidemiju u Bosni i Hercegovini.

Ili imamo epidemiju, zaista?
Pa vidjet ćemo, ja to vežem sa vrhom, znate, hoće li toga biti ili neće biti ali mislim da ne trebamo vjerovati u to da s ovim se sve zaključava i zatvaraju ovakvi slučajevi. Ovdje imamo maloljetnice, imamo djecu, imamo zlostavljanje, imamo podvođenje, imamo policijske službenike, imamo profesora i ja bi volio da istraga ne stane samo na ovome. Već da se proširi jer istraga ko su korisnici usluga maloljetnica koje su podvođene u Tuzli i da vidimo isto sa slučajem u Sarajevu.
Prema tome ja ih isto ne izjednačavam ali nije to tako bitna razlika, koliko se možda nekom čini na prvi pogled. Da naročito kada je politička odgovornost u pitanju. Ljudi su šokirani s pravom jer sve ovo što smo nabrojali zapravo radi se o ljudima koji je trebalo od kojih se očekuje da zaštite ljude da im se ljudi obrate a ne da bude suprotno.
E sad, što se tiče političke odgovornosti, kako vidite ljudi, čuli smo i na protestima u Tuzli, očekuju da neko preuzme odgovornost. Ako mogu da poredim sa slučajima u Sloveniji, prije deset dana u Novom Mestu čovjek je ubijen. Došao je da pomogne sinu, ubijen je ispred jednog lokala.
Dan i po nakon toga, ministarka zadužena za pravosuđe je podnijela ostavku, ministar zadužen za unutrašnje poslove je podnijeo ostavku. Oni su rekli – ja osjećam odgovornost i podnosim ostavku. Premijer Robert Golob je prihvatio ostavku.

Tražila se i njegova ostavka – premijera ali je zbog objašnjenja da ne bi nastao haos u zemlji i to u Sloveniji da je i premijer sam podnijeo ostavku.
Dakle, tamo zbog ovog slučaja, ljudi kaži, osjećamo odgovornost, podnesimo ostavku. Ovdje… Svaka sličnost je slučajna.
Ovdje ne znaju uopšte šta je značenje moralne odgovornosti. Na primjer, izađe vam, premijer kantona, vlade kantona i kaže da su zaključili da će voditi istragu – koji apsolutno nije za to nadležan. Izađe vam ministar, kaže – suspendovali smo, suspendovali smo, koji nije apsolutno nadležan za to.
Ne izađu vam oni koji treba da kažu. Ovdje je definitivno sistem zatajio.
Ovo su ljudi u sistemu zatajili. Sistem je truo. Ako se, vidite, kad sistem ne funkcionište, kad sistem ne radi, onda ćemo imati pantere i neke druge pantere, kak se već zovu.
Jer sistem ih proizvodi. Ne daje Bože da dođemo u situaciju a znam šta to znači, znam šta govorim, da ljudi počnu sami uzimati pravdu u svoje ruke. Onda ćemo tek imati problem.
Ovdje neko mora preuzeti odgovornost.

POSJETITE ARHIVU PORTALA

Dva kantona. U Sarajevskom kantonu ministrice spengane u pritvor, neko ostane, neko izađe, pretresaju se prostorije vlade kantona, ministarstava itd. U Tuzli imamo ubistva, imamo femicide, imamo nasilje u porodici.
Policijski službenik koji je upotrebio oružje a nije bio na ulici. Jesit a nije bio na ulici, nije imao pravo na to oružje s obzirom na neke njegove diagnoze itd. Imate to.
Niko ne podnosi ostavku. Sad ja kažem, nemojte samo, nemojte samo usko gledati. Ovdje niko nizašto ne preuzima odgovornost.
Sve da se to dešava nekom drugom i kao da neko drugi treba da odgovara. Ovdje bi politička odgovornost, moralna odgovornost trebala da bude na vladi i kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantora. Da li će imati tu odgovornost? Neće.
Mislim, koliko je već dana prošlo, niko se ne trza ni za što – što se tiče odgovornosti. Imate u Tuzli, trazi se pod hitno analiza šta se dešava itd. I sad dolazimo do ovog vašeg poređenja sa Slovenijom, gdje ljudi ne čekaju analize ne čekaju informacije.
Slučaj se je desio, osjećaju odgovornost. Ako ćemo pošteno i realno, direktno apsolutno nisu odgovorni kada gledate izolovan taj slučaj. Ali oni imaju osjećaj odgovornosti.

U BiH, bez obzira na entitete, kantone, uređenje, niko nema odgovornosti za javno izgovorenu riječ. Ovdje može svak pričati šta hoće i ni za šta neće odgovarati. Zašto mogu da se tako ponašaju jer tražila se odgovornosti i za Donju Jablanicu, kada je stradalo 19 ljudi nakon katastrofalnih poplava prije godinu dana i ništa se nije desilo.
Čini se da na komemoracije vlasti ne dolaze. Dakle, zašto onda mogu svi ovdje da se komotno ponašaju a u Sloveniji ne? Zato što ovdje se niko ne boji ničega. Ovdje oni su sebi stvorili osjećaj i dojam da mogu raditi šta hoće bez odgovornosti.
I zato imamo slučaj u Sloveniji koji je suprotan. Vidite, vi ne možete ovdje govoriti za neke ljude koji su došli kao podobni, nisu došli kao sposobni. Vi imate bezbjednosni sektor evo sad se vraćam opet na ovaj dio gdje imate više podobne i stranačke ljude.
Vama premijerka vlade Ministarskog vijeća izađe i kaže nema imenovanja zamjenika direktora Sipe jer nije postignuta polička saglasnost. A mi se ubismo govoreći ovdje o depolitizaciji bezbjednostnog sektora. I tako dalje i tako dalje.
Sad imamo aferu “spengati” a onda svi pitaju odakle su te informacije. A kad je gospodin Galić, zamjenik direktora Sipe, pobjegao u Hrvatsku ono par sati prije privođenja, niko nije pitao nije se digla frtutma zašto je, kako je otišao, kako je prešao granicu i tako dalje.
Prema tome ovdje su podobni ljudi, zaštićeni su ljudi i što bi rekao jedan funkcioner jedne stranke koja je u vlasti – pa mi smo te ljude i postavili da nam govore i kažu kakve će biti akcije i operacije.
Prema tome sve nam je jasno sve dok budemo ovako imali ljude koji su odgovorni šefu stranke, koji su odgovorni svima drugim osim javnosti, imaćemo ovaj slučaj jer se ne boje nikoga ne boje se javnosti, ne boje se 3-5 hiljada građana koji protestuju. Njima je glavno da ih šef ne nalijepi a ovo ostalo što je 5 hiljada… I da dobiju izbore naredne godine.

Recite mi, bili ste ministrom unutrašnjih poslova kantona Sarajevo. Dakle, čuli smo u izjavama gdje ljudi kažu već 35 godina nam se dešavaju slične stvari. Da li je ovoga bilo i prije? Kako ste radili sa tim?
Vidite, imate ovaj situaciju, kriminal još niko nije iskorijenio.
Da budemo vrlo jasni evo recite mi jednu zemlju na svijetu koja je iskorijenila kriminalu.
Ali isto tako za razliku od nas ovde, većine, tamo se bore protiv kriminala. Što administrativno što zakonodavno što operativno i na terenu.
Ima ovih aktivnosti ali vi trebate da se borite. Vi trebate da mijenjate ovako stanje. Vi ne možete ni jedan zakon da donesite.
Ovde i kad zakona ima on postane prepreka, smetnja i koristi se da se opravda čin koji je urađen a koji ima obilježja krivičnog djela.
Evo vidite, naša policija odmah otišla i uhapsala našeg policajca. Pa jeste, zato što je dobio naređenje. Što mu tako ne narediš i za druge stvari koje će on isto s takim entuzijazmom uraditi.
Oni hoće, znaju, umiju. Oni ne vole da sjede u kancelarijama ne vole da sjede u centralama i tako dalje. Oni hoće da su na terenu.
Svaki pripadnik MUPA po mene, bilo gdje u kojem kantonu na kojem nivou, treba da sarađuje kad dođe do ovoga sa tužilaštom, pogotovo kad su ljudi iz struke iz profesije. Jer nije to cinkanje, nije to izdaja kolege. Jer te kolege koji radi krivična djela oni su izdali ove ljude, apsolutnu većinu, koja nije ni za šta kriva.
Ni kriv ni dužan oni osjećaju ovaj teret. Jer ovo sve je narušilo osjećaj među građanima povjerenja u policiju u instituciju pravosuđe? Jer češće se govori da je kriminal došao među nas spustio se.
To više nisu neki ljudi tamo sad ih znamo, među njima ima dosta ljudi koji su i pripadnici institucija i pripadnici policije.
Ovako ako će ostati na ovome, uvijek je neko drugi kriv i zaboraviće se ovo onda ćemo imati veliki problem.
Kako sad neko da dođe u policiju da prijavi slučaj? Ako se sve zaboravi kao ono ništa nije bilo. Kako da prijavi slučaj? Policija je došla sad u jednu vrlo tešku situaciju. Povjerenje koje je bilo, hajde da budemo iskreni do kraja, koje je bilo krhko sad je još slabije.
I to povjerenje mora se vratiti sa radom na terenu sa radom u zajednici i na raznim akcijama gdje će se onakvi kriminalci spengati tamo gdje im je mjesto. Prema tome ima problema. Ima problema, vidite ovo ovdje što smo rekli, Tuzla-Sarajevo.
Imate problema sa curenjem informacije iz Vrha federalne uprave policije. Znači, kako vratiti povjerenje kad vam ljudi koji platu primaju, koji su zakletvu dali da vas služe, radi te stvari. I za to će trebati dosta vremena, dosta mudrosti, pameti, sposobnosti i profesionalnosti da se vrati povjerenje.

N1